životopis
radovi

prof. dr. sc. Mirko Jakić:
Logika

Školska knjiga, Zagreb 2003. (IV. izmijenjeno izdanje)
Rješenjem klasa UP/1°-602-09/00-01/90 ur. br.
532/1-00-1 od 31. ožujka 2000. Ministarstvo prosvjete i športa RH
odobrilo je uporabu ovog udžbenika u srednjim školama.

sadržaj | Uloga logike u svakodnevnici i znanostima

 Sadržaj:
 Što je logika?

Uloga logike u svakodnevnici i u znanostima

U ozračju svakodnevnice često rabimo riječi logika i logično. Poglavito kada netko želi potvrditi nečije izričajno stajalište o nečemu tvrdeći da je upravo takvo gledište logično, ili da ne treba postupiti na određeni način jer je takvo što nelogično. Isto tako smo često u prigodi tvrditi da događaji imaju svoju logiku, da posljedice imaju svoje logične uzroke, ili da je neki red uspostavljen po nekom logičnom slijedu.

Dakle, u svakodnevnom životu za stajališta, događaje, uređenje, poslje-dičnost, izričajnost pretpostavljamo logičnost i logiku. Ako se radi o "predmetima" koje smo sami stvorili, kao što su jezični izrazi, ustanove ili tehnika, onda smo sigurni da je to stvaranje bilo u skladu s logikom koju kao ljudska bića posjedujemo. Ako je posrijedi istraživanje povezanosti događaja i fenomena koje nismo sami stvorili, onda se pri spoznajnoj analizi oslanjamo na logiku kao moć zamjećivanja suvislosti odnosa, pravilnosti ili slijeda.

Za primjer možemo navesti bilo koji novinski napis koji opisuje i objašnjava neki događaj iz svakodnevnice. Odmah ćemo zamijetiti da opis slijedi tijek događaja, smještajući ga u jasno određenu prostorno-vremensku slijed-nost. Pri tome se logične pretpostavke prostorno-vremenske zamjedbe slijeda (prostorno-vremenski odnos činjenica koje tvore događaj) pokazuju nepreko-račivima. Zatim se pokušava što razgovjetnije izlučiti uzročno-posljedični odnos činjenica koje tvore događaj i relativnu prostorno-vremensku "međuzavisnost" činjenično nezavisnih uzroka i posljedica. Ovo raščlanjivanje se bez izuzetka oslanja na neprekoračiva pravila logike. Ako autor napisa misli da je njegova raščlamba logički ispravna, a da su činjenice koje je opisivao jezično vjerno izražene, onda zaključuje i dokazuje u prilog svojoj postavci.

Pri tome može biti upitno je li autor zahvatio istinu, ali mora biti neupitno da nije prekoračio valjanost logičnoga izvođenja. U protivnome svaki takav napis odmah odbacujemo kao besmislen iz isključivo logičkih razloga.

Uporaba logičkih pravila i logike uopće kao područja izraženih oblika valjane misli još je izrazitija i stroža u znanostima i filozofiji. Budući posebne znanosti prepoznajemo po spoznajnoj metodi i predmetu ili objektu istraživanja, nedvojbeno je logičnost nužna pretpostavka svake znanstvene metodologije. To je posebice vidljivo u neprestanoj uporabi logičkih oblika misli kao što su sudovi, zaključci, definicije, razdiobe, dokazi itd. Kako logika izražava formalne uvjete valjanosti, neprestan je trud znanstvenika usklađivanje te nužne pretpostavke s metodologijskim uputstvima svrha kojih je otkrivanje istinitosti, tj. produbljenje spoznaje.

Za primjer možemo uzeti način na koji je u kemiji otkriven element ger-manij. Od sedamnaestoga su se stoljeća kemičari upinjali ustanoviti logičan red među otkrivenim kemijskim elementima, kombinirajući pravila istraživačkih postupaka (metodu) od zamjećivanja i analize bitnih svojstava elementarnih tvari i neprekoračive snage nužnoga deduktivnoga logičkog izvođenja. Tako je R. Boyle 1661. godine dao prvu egzaktnu definiciju kemijskog elementa. Otkrivši veći broj elemenata, kemičari su pokušali s njihovom razredbom (klasifikacijom). Potkraj 18. stoljeća A. L. Lavoisier je sastavio prvu tablicu od tridesetak elemenata. Početkom 19. stoljeća broj novootkrivenih elemenata porastao je do šezdesetak. J. Dalton je tada uspio prepoznati da je bitno svojstvo kemijskog elementa njegova relativna atomska masa ("atomska težina"). Svrstavajući elemente po rastućim relativnim atomskim masama, D. I. Mendeljejev je uočio red u ponavljanju obilježja elementarnih tvari nakon određenoga broja u razredbenom postupku tabličnog svrstavanja (periodičnost ponašanja). Zaključio je da niz treba prekinuti uočavanjem periodičnog reda i elementarne tvari koje imaju slična obilježja poredati u tablici jedne ispod drugih. Tako je mnogima od njih promijenio do tada pogrešno određene atomske mase. Logika periodičnog ponašanja vodila ga je do stroge deduk-tivne izvodljivosti sljedećih metodologijskih postavki (uobličavanje reda među kemijskim elementima i znanstvenog predviđanja):

  1. Veličina relativne atomske mase određuje obilježja elemenata,

  2. Poredani po rastućim "atomskim težinama" elementi pokazuju periodičnost obilježja svojih elementarnih tvari,

  3. Elementi koji nedostaju u sustavu moraju biti naknadno pronađeni u prirodi,

  4. Relativne atomske mase elemenata moraju odgovarati položaju elementa u sustavu, tj. mogu se ispraviti ili predvidjeti.

Za neke još neotkrivene elemente Mendeljejev je ostavio točno određena mjesta u svojoj tablici i naznačio svojstva koja će oni imati kada budu otkriveni. Tako je za element "koji dolazi iza silicija" (eka-silicij) odredio ova svojstva: element je metal, siv, lako je taljiv, gustoća mu je oko 5,5 g/cm3. Kada je F. Winkler otkrio taj element nazvavši ga germanij, utvrdio je ova njegova obilježja: metal, sive boje, lake taljivosti i gustoće 5,35 g/cm3. Čak su i obilježja oksida i klorida germanija gotovo u potpunosti potvrdila Mendeljejeva predviđanja obilježja oksida i klorida "eka-silicija".